PRSTENOVANJE

Hrvatska je s prstenovanjem ptica započela 1910. godine u organizaciji Hrvatske ornitološke centrale. I u tome je bila među prvim zemljama u Europi. Otada se prstenovanje ptica provodi redovito. Danas to u Hrvatskoj organizira samo jedna ustanova, a to je Zavod za ornitologiju HAZU u Zagrebu. Prve su prstenovane ptice u Hrvatskoj bile bijela roda (Ciconia ciconia) i lastavica pokućarka (Hirundo rustica), ukupno 15 primjeraka. Također, prvi nalaz prstenovane zavičajne ptice odnosio se na bijelu rodu prstenovanu u Hrvatskoj, a zabilježenu 1928. godine u Natalu u Africi. To nam govori da istraživanja selidba ptica, a time i metoda prstenovanja bijelih roda u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju.

Današnji Zavod za ornitologiju HAZU prstenovanje ptica provodi pomoću četrdesetak dobrovoljnih suradnika širom Hrvatske. Suradnici nakon položenog ispita o poznavanju ptica dobiju privremenu godišnju dozvolu za obavljanje takvoga posla. Radi se o izuzetno odgovornom zadatku koji iziskuje poznavanje vrsta ptica, i traži etičnost i moralnost u rukovanju pticama. Naime, do ptica se može doći na dva načina, ili tako da se odrasle ptice love posebnim mrežama, ili da se uzimaju mladi iz gnijezda. Ulovljene se ptice brzo i vješto vade iz mreže ili iz gnijezda, a zatim im se na nogu stavlja aluminijski prsten koji nosi broj i oznaku institucije koja provodi prstenovanje. Ptice se odmah puštaju, odnosno vraćaju u gnijezdo. Očekuje se da će nakon određenog vremena netko opaziti ili naći tako prstenovanu pticu i javiti dotičnoj ustanovi podatke o nalazu; koja je vrsta ptice, kada i gdje je nađena.

Takvi podaci koji povezuju mjesto prstenovanja i mjesto nalaza te vremenski razmak između ta dva događaja, prikupljaju se i objavljuju u redovitim godišnjim izvještajima o prstenovanju ptica Zavoda za ornitologiju HAZU. Zato je uz etičnost prstenovača potrebna i odgovornost za točnost pri upisivanju podataka o prstenovanoj ptici, a posebno za pravovremeno dostavljanje ispunjenih obrazaca Zavodu za ornitologiju. Objavljeni izvještaji služe ornitolozima za znanstvena istraživanja ptica, uglavnom za određivanje elemenata selidbe. Prstenovanje mladih u gnijezdu ne može se obaviti prerano jer su ptice još tako malene da im prevelik prsten spadne s noge; niti se može obaviti prekasno, kada su ptice toliko velike da kod prilaženja prstenovača gnijezdu uplašene odlete, nepovratno i prerano za samostalan život. Kod prstenovanja ptica koje gnijezde u kolonijama, kao što su razne vrste čaplja, vranaca, i slično, neznalački pristup prstenovača može prouzročiti golem gubitak mladunaca, jer se poplašeni razbježe i više se nikada ne vrate u gnijezdo. Kod prstenovanja mladih roda koje su u tom smislu “preodrasle”, približavanje gnijezdu prouzročit će odlijetanje mladunaca koji pri slijetanju na tlo često slome obje noge. Mladim pticama, ovisno o vrsti, potrebno je različito vrijeme odrastanja: neke napuštaju gnijezda za 14 dana, a neke za dva mjeseca. Zato prstenovanje jedne vrste ne znači primjenjivanje ista pravila ponašanja kao prema kojoj drugoj vrsti.

PREBROJAVANJE PAROVA (Census)

U današnje doba zaštite prirode i okoliša, kad želimo saznati razinu ugroženosti koje vrste, potrebno je najprije odrediti veličinu njezine populacije. To se radi prebrojavanjem parova koji gnijezde i/ili odgajaju mlade, te prebrojavanjem mladunaca po gnijezdima. Prebrojavanje mladunaca bijele rode provodi se u Hrvatskoj od 1984. godine. Ta je godina bila međunarodna godina censusa, što znači da su sve europske zemlje provodile prebrojavanje bijele rode. Takva akcija provodi se u Europi svakih 10 godina. Na taj se način prati smanjivanje ili povećanje populacija. U Hrvatskoj se census bijele rode, osim svake desete godine, provodi i svake uzastopne godine kroz tzv. nacionalni census.

To je složen posao koji zahtijeva koordiniranu akciju sviju koji obavljaju prebrojavanje. Prebrojivači izlaze na teren u točno određene dane kada se zna da su mladunci bijele rode toliko narasli da se mogu vidjeti dok sjede ili stoje u gnijezdu. Ne smije se dogoditi da su ptice već toliko odrasle da neki od mladih već napuštaju gnijezdo. Ovakav rad na terenu je veoma naporan, jer se sve mora obaviti u nekoliko dana, i još pod pritiskom ljetnih vrućina. A radi se o obilasku svih sela jednoga područja gdje bijela roda gnijezdi. U usporedbi s prstenovanjem ptica prebrojavanje je metoda kojom se ne mogu ugroziti ptice jer se temelji na promatranju, a ne uzimanju ptice u ruke. Zbog toga, za prebrojavanje bijelih roda, ne treba posebna dozvola.

Kao i pri prstenovanju, Zavod za ornitologiju HAZU provodi prebrojavanje parova / mladunaca bijele rode uz pomoć dobrovoljnih suradnika. Mnogi od njih članovi su Hrvatskoga društva za zaštitu ptica i prirode pa svake godine dobrovoljno obavljaju taj zadatak. Posebno se u tu akciju uključuju škole diljem Hrvatske, najčešće profesori i nastavnici biologije, koji sa učenicima obilaze rodina gnijezda u svojemu selu ili u bližoj okolici. Na posebne obrasce upisani podaci šalju se koordinatoru u Zavod za ornitologiju HAZU gdje se objedinjuju i obrađuju. Ujedinjenom akcijom svih suradnika prebrojivača uspjelo se saznati koliko bijelih roda živi u Hrvatskoj. Na opisan način i druge europske zemlje provode istraživanja te ptice. Djelujući lokalno, prinose globalnom znanju, a ono jedino nudi argumente za potrebu zaštite ptica i prirode uopće. To je jedini ispravan stav koji svaki prstenovač ili promatrač ptica mora shvatiti; amater ili profesionalac. Sve ostalo je na štetu bijelih roda i drugih ptica.

Opisivanjem ovih metoda želim ukazati na razlike između njih. Štoviše, i razlike koje se vide u dobivenim rezultatima. Zato se te dvije metode i rade zasebno: u različito vrijeme prikupljaju se različiti podaci. Prstenovači obično nisu vezani na prstenovanje bijelih roda na tako strogo određenom području kao što se toga moraju držati prebrojivači. Prebrojivači uzimaju u obzir i parove koji te godine nisu imali potomstvo. I one usamljene, odrasle rode, koje su izgubile svog partnera. Prstenovana ptica ne može se dva puta prstenovati, ali kod nepoštivanja prebrojavanja u točno zadanim granicama može se dva puta ubrojiti jednu istu pticu i tako stvoriti netočan podatak. Zato prebrojivači rade u strogo određenom području. Različitost ovih metoda pokazuje da onaj koji je radio census zna TOČNO koliko mladih i / ili parova živi u istraživanom području, dok onaj koji ih je prstenovao može o tome nešto reći samo PRIBLIŽNO. Njegov zadatak i nije bio u preciziranju toga broja.

Kao koordinatorica za prebrojavanje bijelih roda u Hrvatskoj zahvaljujem se svima koji su na taj način pridonijeli saznanjima o životu ptice. Posebno cijenim trud nastavnika i djece, jer je edukacija jedino sredstvo kojim možemo graditi generacije ljudi dovoljno svjesnih ljepote i nužnosti zajedničkoga života s prirodom. Trebamo odgojiti generacije koje će sačuvati planet Zemlju. Nimalo lak zadatak u doba otuđenosti i nepoznavanja mehanizama prirode, u vrijeme ratova, ubijanja ljudi, lova iz zabave i zlostavljanja životinja. A nastavnicima je to i profesija, uzvišen životni zadatak. Školska djeca rado obavještavaju svojega nastavnika o svim događajima vezanima za bijelu rodu; o datumu proljetnoga povratka, o mjestu novoizgrađenoga gnijezda, gdje su i kada neodgovorni pojedinci ili službenici koje institucije rušili gnijezda, o svim vidljivim manifestacijama života rode na njihovu krovu ili na krovu susjeda. Zadatak nastavnika je da podatke provjeri, a i provjerit će ih brže uz pomoć učenika. A brojno stanje mladunaca u kojem gnijezdu nastavnik će zapisati u odgovarajuće vrijeme, obzirom na odraslost ptice. U zajedničkom obilasku aktivnih gnijezda bijele rode, pri prikupljanju podataka o censusu, učenici od nastavnika uče o biologiji i o zaštiti ove ptice. Uče o metodama istraživanja i drugim oblicima suradnje sa znanstvenim institucijama. Uče davati drugima svoje mukotrpno skupljene podatke, da bi treći imao koristi. A treći je nakon svega bijela roda, koja će im uzvratiti čisteći njihova polja od prekobrojnih glodavaca, i održavajući ekološku ravnotežu na poljima, na livadama, u šumama, po jezerima, u barama...

U Međimurju ima mnogo pojedinaca, amatera i ljubitelja ptica i prirode, koji na bilo koji od opisanih načina, prstenovanjem ili prebrojavanjem, surađuju sa Zavodom za ornitologiju HAZU. Svak' prema mogućnostima i sklonostima. Jedni su se opredijelili za prstenovanje, a drugi za prebrojavanje bijelih roda. Naravno da je prstenovanje opasnije, jer se do gnijezda stiže penjanjem po krovu. Zato je i logičnije da nastavnici i djeca obavljaju manje opasan, ali zato jednako važan i vrijedan posao prebrojavanja. Dvije metode, jednako i ljudi koji ih provode, nisu u nikakvoj konkurenciji. Svi rade jednako važan i hvale vrijedan posao. I sve to rade za bijelu rodu i za njezin opstanak u Međimurju, u Hrvatskoj, u Europi; a ne za sebe, i ne za Zavod za ornitologiju.

Da li su pojedinci zaboravili cilj i smisao takvoga posla? Očito jesu. Zaboravili su da rade za bijelu rodu, a ne da bi se pravili važni ili omalovažavali rad onih drugih. Svi mogu biti ponosni na dobro obavljen plemenit zadatak, jer ga obavljaju dobrovoljno, bez ikakve novčane naknade. Radeći za zdrav život u Međimurju, i za međimurske bijele rode.

Ako su na području županije Međimurske i prstenovani svi mladunci bijele rode, tako dobijen broj nije potpun podatak koji bi precizno pokazao brojno stanje populacije roda. Pravovremeno prstenovani mladunci nisu ujedno i pravovremeni za prebrojavanje. Još uvijek mogu od roditelja biti izbačeni (redukcija mladunaca), poginuti zbog prirodnih nepogoda (oluje, groma, vjetra), od bolesti i mnogih drugih razloga. To nam dokazuju nalazi uginulih a prstenovanih mladih roda u gnijezdu ili u neposrednoj okolici. Podatak je u oba slučaja izgubljen; i za prstenovanje, i za prebrojavanje. To pokazuje ukupnu složenost opisanih metoda i dobro poznavanje i razumijevanje prilika na terenu, prilika koje su svake godine drugačije. Prebrojavanje se, dakle, provodi neposredno prije izlijetanja ptice iz gnijezda. Inače bi prebrojili one koje će možda uginuti, a to nije precizan podatak kojemu težimo. Uz pomoć savjesnih popisivača koji tijekom proljeća prate razvoj mladunaca i tako mogu odrediti dane prebrojavanja u svom kraju, metodom censusa moguće je izbjeći takve zamke.

Međimurska županija jedna je od 13 u Hrvatskoj u kojima živi bijela roda. Drava, Mura i njihov godišnji vodni režim dale su život Međimurcima i međimurskim bijelim rodama. Ta životna prožetost od pamtivijeka, ljudi, rijeka i pripadne flore i faune, temelj je opstanka toga kraja. Svako znanstveno istraživanje mora biti u cilju tog opstanka, ali i dalje, u cilju poboljšanja prirodnoga načina življenja. A to pretpostavlja čist i zdrav okoliš, zdrave ljude i zdrave stavove prema istraživanju uz suradnju i uvažavanje rada drugih.

Međunarodni cenus bijele rode održat će se 2004. godine. Hoćemo li do toga vremena dostići toliko razumijevanje?

Dr. Sc. Jasmina Mužinić, Zavod za ornitologiju HAZU