Nobilis magazine Online - časopis udruge

broj 20, godina IX,
rujan 2002.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Međimurske županije

Svaka hrvatska županija, koja na svojem području ima vrijedne zaštićene prirodne objekte, dužna je (prema važećem Zakonu o zaštiti prirode, NN 30/94 i NN 72/94) osnovati Javnu ustanovu za upravljanje tim zaštićenim dijelovima prirode.

U Međimurju je sve do godine 2000. bilo zaštićeno samo desetak vrijednih stabala diljem Međimurja, te čakovečki Central park. Pa se županijska uprava u svakom trenutku mogla vaditi verbalnom izlikom kako se o tom drveću mogu brinuti i druge, postojeće službe. No, proglašenjem zaštite Mure u zakonskoj kategoriji "zaštićeni krajolik" iliti krajobraz, otvorila se potreba za konačnim osnivanjem pomenute Javne ustanove, prikladnim kadriranjem iste, uspostavom terenskih službi i mreže suradnika. To se, do rujna ove godine, još nije dogodilo. Pa se bilo koji stručnjak-stranac može pitati zašto smo uopće stavili Muru pod kakvu-takvu zaštitu, ako se sad ne čini ništa na provedbi te zaštite i promociji stvarnih prirodnih vrijednosti Mure? Zašto ta toliko željena pravna država pada na običnoj provedbi zakona? Ili je zaštita Mure ipak bila samo igra kojom se žele "smiriti duhovi" odnosno ušutkati aktivisti brojnih eko-udruga, podjednako stručnih i aktivističkih, koje su od samog početka zagovarale koncept Mure kao parka prirode?

Cijeli je koncept zakonske zaštite Mure naizgled složen, ali zapravo jednostavan, kad bi mu se prišlo ozbiljno i s dužnom pažnjom. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja dalo je suglasnost za zaštitu Mure kao zaštićenog krajolika, jer to podrazumijeva da ukupne troškove zaštite (postupka provedbe i osnivanja Javne ustanove) snosi sama županijska vlast. Da smo pak, dragi Međimurci, bili uporniji, Mura bi bila zaštićena kao Park prirode. Doduše, kroz pet do deset godina, što bi ipak u praksi bilo bolje nego da je "zaštićena" kao sada, tek jednim ad-acta odloženim papirom. Park prirode je kategorija koju izglasava Sabor, ali se zato financira iz državnog proračuna; u Republici Hrvatskoj ne postoji Park prirode iza kojeg ne stoji Javna ustanova odnosno svaki Park ima instituciju javnog karaktera koja upravlja određenim zaštićenim područje.

Još je jedan moment značajan, kad je u pitanju zaštita rijeke Mure. Projektom "Međimurje malo" (autora Josipa Movčana i suradnika), Mura je zamišljena kao okosnica Međunarodnog parka prijateljstva između Slovenije, Mađarske i Hrvatske, s mogućim sudjelovanjem Austrije. Kad se u obzir uzmu međunarodne težnje i izdašne financijske potpore pri uspostavi upravo takvih, prekograničnih zaštićenih zona, onda je potreba osnivanja Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode sušta nužnost, a ne trošak kojeg Međimurska županija ne zna (ili ne želi!) uklopiti u svoj proračun! Jer, ta bi Javna ustanova bila i svojevrsna škola i generatior iskustva, "rasadnik kadrova" koji bi znali prepoznati, zaštititi i upravljati svim posebnostima pomurskog prostora, kako sada tako i u budućnosti kada Međunarodni park prijateljstva bude "sadašnje vrijeme".

Da slučajno ne volim rodno Međimurje kao i svaki drugi Međimurec, otvorio bih kladionicu gdje bi osnovni zadatak bilo pogađanje kada će nadležni konačno pokrenuti osnivanje Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Međimurske županije? Vjerojatno i ne bih profitirao, jer osjećam da bi se kladila tek nekolicina zainteresiranih (što može biti znak da puk tom pitanju i ne pridaje neki značaj kao primjerice nogometu!), a možda i rezultat ne bi bio dostupan do kraja mandata sadašnje županijske vlasti u Međimurju.

Ne želim se kockati s pitanjima zaštite Mure, bojim se uopće i pomisliti na hazarderski pristup baštini kojom se tako glasno ponosimo. Jer, cijela je ta situacija upravo licemjerna; s jedne se strane dičimo najsjevernijom hrvatskom rijekom koja omeđuje naš zavičaj, dok s druge strane padamo ničice pred višegodišnjom najezdom i lokalno-moćnim utjecajem nekolicine šoderaša kojima Zakon i Red na području Mure znače slom obiteljskog šoder-imperija!

Odlučimo već jednom; želimo li za dvadesetak godina plakati za svojom baštinom kao što danas plaču Zapadnjaci, ili (ho)ćemo zdravim međimurskim razumom osnovati Javnu ustanovu i stati na kraj samovolji koja polako, ali već desetljećima sigurno nagriza posljednju riječnu oazu u ovom pitomom dijelu Europe.

Članak 9. Zaštićeni krajolik je prirodni ili kultivirani predjel veće estetske ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajolik karakterističan za pojedino područje. U zaštićenom krajoliku nisu dopuštene radnje koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen.

Članak 17. Zaštićenim dijelovima prirode upravljaju javne ustanove. Javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode osniva Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada). Za upravljanje ostalim zaštićenim dijelovilna prirode javne ustanove osnivaju županijske skupštine ili Skupština Grada Zagreba. Zaštićenim dijelovima prirode iz stavka 3. ovoga članka, ako se nalaze na prostoru nacionalnog parka ili parka prirode, upravlja javna ustanova koja upravlja nacionalnim parkom ili parkom prirode.

Članak 18. Javna ustanova iz članka 17. ovoga Zakona obavlja djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenih dijelova prirode. Javna ustanova može obavljati i druge djelatnosti utvrdene aktom o osnivanju i statutom ustanove, koje služe obavljanju djelatnosti iz stavke 1. ovoga članka, a ne radi stjecanja dobiti. Osnivač može odlučiti da dobit ustanove upotrijebi za razvoj i obavljanje djelatnosti druge ustanove čiji je osnivač.