Rijeka Drava
Rijeka Drava najveća je pritoka Dunava s ušćem u Republici Hrvatskoj, na riječnom kilometru (rkm) 1382,3 Dunava, kod naselja Aljmaš. Drava izvire u Toblaškom polju, 1192 metra nad morem, u južnom Tirolu u Italiji (Pusterthal). Nakon 20 km toka kroz Italiju, ulazi u Austriju pa Sloveniju, a u Hrvatsku ulazi na svojem rkm 322,8. Ukupna dužina rijeke Drave iznosi 749 km. Svojim tokom kroz Hrvatsku, Drava tvori široku aluvijalnu dolinu, te pritom većim dijelom toka čini i hrvatsko-mađarsku granicu. Sektor od zajedničkog interesa je na potezu od ušća Mure u Dravu pa do Osijeka.

Ukupna površina sliva Drave iznosi 41.238 km2, dok je površina drvaskog sliva u Republici Hrvatskoj 7.015 km2, a sam oblik sliva je izdužen. Godišnja visina oborina na slivu Drave varira od 660 do 1530 mm, s tim da je količina oborina veća na gornjem dijelu sliva.

Rijeka Drava ima pluvijalno-glacijalni (kišno-ledenjački) vodni režim i karakterizira ga mala vodnost zimi, a velika u drugoj polovici proljeća i ljeti. Tako se najmanji protoci Drave javljaju u siječnju i veljači, dok se velike vode javljaju u svibnju, lipnju i srpnju, uslijed otapanja snijega i leda te pojave godišnjih maksimuma oborina. U posljednjih pet godina došlo je do odstupanja od gore navedenih podataka, kada su se kiše velikog intenziteta pojavile u listopadu (1993. i 1998. godine) što je dovelo do pojave maksimuma godišnjeg vodostaja, te su tijekom cijelog navedenog razdoblja bile provođene mjere obrane od poplave.

Srednja protoka Drave u Hrvatskoj kreće se od 315m3/sec na granici sa Slovenijom, pa sve do 555m3/sec na ušću u Dunav. Drava je u svojem gornjem toku do Maribora u Sloveniji izrazito alpska rijeka, a u donjem toku nizinska, s puno meandara i sprudova.

Rijeka Mura
Mura izvire u Austriji, ispod visokih Tura na nadmorskoj visini 1.753 metra. Nakon 390 km toka u Austriji dolazi do slovensko-austrijske granice kod mjesta Spidfeld, na rkm 129.6. Odatle, pa do mjesta Radenci, rijeka Mura je granična rijeka između Austrije i Slovenije. Od Radenci do Gibine, Mura protječe kroz Sloveniju, a od Gibine, s djelomičnim prekidima, čini slovensku-hrvatsku granicu. Kod mjesta Novakovec u Međimurju, tromeđa je Hrvatske, Slovenije i Mađarske; nakon toga slijedi još ušće Krke u Muru, odakle je do ušća u Dravu granična rijeka između Hrvatske i Mađarske.

Dužine rijeke je 519,20 km. Površina cijelog slivnog područja je 14.304 km2. Ukupna površina slivnog područja što potpada pod Sloveniju i Hrvatsku iznosi 9.581 km2. Godišnja visina oborina pada od izvora prema ušću. Na izvoru iznosi od 1250-1500 mm, do je na ušću Mure u Dravu skoro dvostruko manja, i iznosi 800 mm. Najčešći visoki vodostaji javljaju se u svibnju i lipnju, uslijed otapanja snijega i leda, dok se najviši visoki vodostaji javljaju u srpnju i kolovozu. Najmanje protoke su u prosincu, siječnju i veljači, kad nema otapanja snijega i leda.

U svom gornjem toku, Mura je izrazito brdska rijeka, dok je u Sloveniji i kod nas brežuljkasto-ravničarska, s puno sprudova i meandara. U svom donjem toku rijeka Mura ima relativno malo pritoka, (Šćavnica s desne obale, i Krka s lijeve). Nizvodno od Krke, pritječu još Trnava i Principališ. Vodnost Mure je prilično velika.

Slivno područje Međimurja s pripadajućim vodotocima
Slivno područje Međimurja nalazi se u međurječju Mure i Drave, te međudržavne granice s Republikom Slovenijom, i obuhvaća površinu od 735 km2. Gotovo cjelokupni prostor slivnog područja Međimurja prirodno je omeđeno područje te čini jedinstvenu hidrografsku cjelinu. Najveći dio područja nalazi se u Međimurskoj županiji (729,5 km2), dok samo manji dio (oko 5,5 km2) pripada Općini Legrad, koja je sastavni dio Koprivničko-križevačke županije.

Promatrani prostor moguće je podijeliti na dva osnovna tipa reljefa; brežuljkasti u gornjem i nizinski u donjem Međimurju.

Gornje Međimurje ima izrazite osobine niskog pobrđa čije apsolutne visine ne prelaze 350 metara (Robadje 339 m.n.m., Juraj na Bregu 320 m.n.m.), a nastavka su reljefno izrazitijih Slovenskih gorica. U morfološkoj slici dominira blago valoviti, destrukcijskim izloženi, tipični rebrasti reljef, sličan reljefu prigorja.

Donje Međimurje karakterizira nizinski reljef. To je prostor aluvijalnih (naplavnih) dolina, blago nagnutih prema istoku, u smjeru otjecanja glavnih tokova Mure i Drave.

Iza Mure i Drave, po veličini najveća tekućica u Međimurju je Trnava, koja nastaje od više manjih potoka čiji su izvori u brežuljkastom gornjem Međimurju. Prije izvođenja melioracijskih radova na području s lijeve strane, pritjecao joj je potok Gorčica (ili Goričica), sada Lateranlni kanal, a u donjem toku u Trnavu se ulijevaju s lijeva Bošćak i Korenica (sada kanal Muršćak), a s desne strane Kopanec. Trnava se sjeveroistočno od Goričana ulijeva u Muru.

U donjem je toku potok Trnava ostatak najstarijeg toka rijeke Drave. Prije nekoliko desetljeća, Trnava se ulijevala u Dravu istočno od Donje Dubrave. Kako se Drava pomicala prema jugu, tako se Mura premještala jugozapadno svojom bočnom erozijom, osobito u sektoru Letenja, gdje je presjekla potok Trnavu. Danas Trnava utječe u Muru kod Goričana, a ostali presječeni dio nekadašnje Trnave od Goričana do istočno od Donje Dubrave (odnosno do ušća u Dravu) dobio je ime Bistrec.

Potok Trnava ima cca 250 km2 oborinskog područja, od kojeg je cca 75 km2 brdskog, s izgrađenim glavnim kanalima drugog reda; Bošćak, Muršćak i lateralni kanal oko Čakovca. Potok Trnava odvodi kako površinske i podzemne vode svog nizinskog dijela, tako i vode bujičnih potoka Dragoslavec, Gorčica i Hrebec (Pleškovec).

Potok Bistrec ima cca 110 km2 površinu oborinskog područja i odvodi višak površinskih i podzemnih voda sa svojim glavnim izgrađenim kanalima drugog reda, Vidovečki Bistrec, Kotoripski kanal i Veliki Berek.

Gornje Međimurje obuhvaća površinu od 24.320 hektara i tipično je bujično područje. Bujice brdskog područja Međimurja pripadaju niskogorskim bujicama s dosta dugim bujičnim tokovima, a ulijevaju se uglavnom u melioracijske kanale.

Ivan Cerovec, ing. i Vladimir Novak, dipl.ing.